Hristos Vaskrse – Vaistinu Vaskrse! Ovim najradosnijim hriscanskim pozdravom se pozdravljamo do Spasovdana a od Spasovdana do praznika Pedesetnice – Duhova – Sv. Trojice, pozdravljamo se pozdravom:

Hristos se Vaznese –

Vaistinu se Vaznese!

Vaznesenje Gospodnje – Spasovdan

Sveta liturgija u hramu sv. apostola Tome u Johanesburgu na Spasovdan u 9h30 a

u 10h u crkvi Sv Vasilija Ostroskog Lake Forest IL USA

(Cetvrtak 24/11. maj 2012. godine)

Hristos Vaskrse – Vaistinu Vaskrse! 

ovim najradosnijim hriscanskim pozdravom se pozdravljamo do Spasovdana a

od Spasovdana do praznika Pedesetnice – Duhova – Sv. Trojice,

pozdravljamo se pozdravom:

Hristos se Vaznese – Vaistinu se Vaznese!

Na veliki Gospodnji praznik Vaznesenja Gospodnjeg – Spasovdan (Gospod se sa svojim ljudskim telom Vazneo na Nebo) i on se uvek slavi tacno u cetrdeseti dan posle Vaskrsenja.

Deset dana posle Spasovdana (pedeseti dan po Vaskrsu), slavimo veliki praznik Pedesetnice (Sv. Trojica – Duhovi) kada je rodjena Sveta Crkva Hristova. Tada pletemo vence u hramu na svetoj liturgiji.

http://www.svetosavlje.org/biblioteka/AvaJustin/SabraneBesedeSvetiJustin/SabraneBesedeSvetiJustin174.htm

Jevandjelje po Luki (24, 36-53)

I dok oni ovo govorahu Isus stade medju njima i rece im: mir vam. A oni se uplasise i poplaseni buduci, misljahu da vide duha. I rece im: sta se plasite? I zasto takove misli ulaze u srca vasa? Vdite ruke moje i noge moje: ja sam glavom; opipajte me i vidite; jer duh tijela i kostiju nema kao sto vidite da ja imam. I ovo rekavsi pokaza im ruke i noge. A dok oni jos ne vjerovahu od radosti i cudjahu se rece im: imate li ovdje sto za jelo? a oni mu dase komad ribe pecene i meda u satu. I uzevsi izjede pred njima. I rece im: ovo su reci koje sam govorio jos dok sam bio s vama, da sve treba da se svrsi sto je za mene napisano u zakonu Mojsijevu i u prorocima i u psalmima.

Tada im otvori um da razumeju pismo. I rece im: tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i da ustane iz mrtvih treci dan; i da se propovijeda pokajanje u ime njegovo i oprostenje grijeha po svijem narodima pocevsi od Jerusalima. A vi ste svjedoci ovome. I gle, ja cu poslati obecanje oca svojega na vas; a vi sjedite u gradu Jerusalimskome dok se ne obucete u silu s visine. I izvede ih napolje do Vitanije, i podigavsi ruke svoje, blagoslovi ih. I kad ih blagosiljase, odstupi od njih, i uznosase se na nebo. I oni mu se poklonise, i vratise se u Jerusalim s velikom radoscu. I bijahu jednako u crkvi hvaleci i blagosiljajuci Boga. Amin.

Pošto je raspet na Krst i sahranjen u grobnici, nakon tri dana Gospod naš, Isus Hristos vaskrsnu iz mrtvih i javi se svojim učenicima, jedanaestorici svetih apostola. Sa njima je proveo 40 dana ovde na zemlji poučavajući ih kako da šire Njegovu veru i hrišćansko učenje.

Kada prođe tih 40 dana, poveo ih je sve sa sobom na Maslinsku Goru i rekao im je: "Tako je pisano, tako je trebalo biti, da Hristos postrada i da ustane iz mrtvih treći dan i da se propoveda pokajanje u ime Njegovo i oproštenje grehova po svim narodima, počevši od Jerusalima, a vi ste svedoci svemu tome. Jer je Jovan krstio vodom, a vi ćete krštavati Duhom Svetim, ne dugo posle ovih dana. I gle, ja ću poslati obećanje Oca Svojega na Vas, a Vi sedite u gradu Jerusalimu dok se ne obučete u Silu sa visine".

"Ovim rečima On završi razgovor sa njima, blagosilja ih i poče da se uzdiže na nebo, a njih ostavi da sačekaju silazak Duha Svetoga. Apostoli su stajali i nemo gledali za Njim, dok nije sasvim iščezao. Utom im se obratiše Anđeli Božji sa rečima: "Što stojite i gledate? Kako ste videli da Gospod odlazi na nebo, tako će On opet doći da sudi živima i mrtvima i onda carstvu Njegovom neće biti kraja". U znak sećanja na ovaj događaj naša Crkva slavi SPASOVDAN, tj. Dan Spasa našeg, Gospoda Isusa Hrista.

Vaznesenje Gospoda sa zemlje na nebo isto je tako veliko iznenadjenje za ljude kao sto je Njegovo spustanje sa neba na zemlju i rodjenje u telu bilo iznenadjenje za angele. Uostalom, koji dogadjaj u Njegovom zivotu ne predstavlja jedinstvenu novost i jedinstveno iznenadjenje za svet? Kao sto su angeli s divljenjem morali posmatrati kako Bog pri prvom stvaranju odvaja svetlost od tame, i vodu od suha, i kako uredjuje zvezde po nebeskom svodu, i kako podize iz prasine bilje i zivotinje, i kako najzad uoblicava coveka i daje mu zivu dusu, isto tako i svaki od nas mora, hteo ne hteo, sa divljenjem posmatrati dogadjaje u zivotu Spasiteljevom, pocev od neobicne blagovesti arhangela Gavrila Presvetoj Djevi u Nazaretu pa sve do Njegovog mocnog Vaznesenja na Gori Jeleonskoj.

Sve na prvi mah iznenadjuje, no po saznanju plana domostroja naseg spasenja sve razumna coveka nagoni na radosno klicanje i proslavljanje moci, mudrosti i covekoljublja Bozjega.

Svaka rec Gospoda nasega Isusa Hrista i svaki Njegov postupak ima za cilj nase dobro. Njegovo vaznesenje je od nedoglednog dobra za sve nas. Na ivici Gore Jeleonske, na dogledu humke, ispod koje se umrli Lazar ponovo digao u ovaj vremeni zivot, uzdigao se vaskrsli Gospod u nedogledne visine vecnoga zivota. Uzdigao se ne do zvezda, nego iznad zvezda; uzdigao se ne do angela, nego iznad angela; i ne do najvisih sila nebeskih, nego iznad ovih, iznad svih besmrtnih vojski nebeskih, iznad svih rajskih obitalista angelskih i pravednickih, daleko, daleko i za heruvimske oci, do samoga prestola Oca Nebeskog, do u sami tajanstveni oltar Svete i Zivotvorne Trojice. Mera te visine ne postoji u stvorenom svetu; mozda je njoj ravna u protivnom pravcu dubina u koju je gordost survala lucifera, odstupnika od Boga; dubina u koju je lucifer hteo survati i rod ljudski. Gospod Isus spasao nas je od ove beskonacne propasti, i mesto dubine bezdana uzdigao nas u bozanske visine Neba. Uzdigao je nas, velimo, iz dva razloga: prvo, jer se On uzdigao kao telesni covek kao sto smo i mi, i drugo, jer se uzdigao ne Sebe radi nego nas radi, da bi nama otvorio put pomirenja s Bogom.

Uznoseci se Svojim vaskrslim telom, koje su ljudi bili umrtvili i u zemlju zarili, On je blagosiljao rukama, koje su ljudi bili klincima izranjavali. O, blagosloveni Gospode, kako je prevelika milost Tvoja! S blagoslovom je pocela istorija Tvoga dolaska u svet, s blagoslovom se i zavrsila.

Hvalimo i blagosiljajmo Gospoda, Koji nam je vaznesenjem Svojim otvorio duhovne oci uma nasega, da vidimo put i cilj nasega zivota. Hvalimo i blagosiljajmo Oca, Koji na nasu ljubav prema Sinu odgovara Svojom ljubavlju i useljava se zajedno sa Sinom, u svakog onoga koji drzi i ispoveda zapovesti Gospodnje ziveci po njima. I drzimo u umu nasem neprestano Oca i Sina, hvaleci ih i blagosiljajuci - kao apostoli negda u gradu jerusalimskom - cekajuci da i na nas sidje sila “s visine”, Duh Utesitelj, Koji jos pri krstenju na svakoga od nas silazi, no Koji se zbog greha nasih od nas udaljava. Da bi se tako i mi, kao i apostoli, udostojili da nas blagoslovi proslavljeni i vazneseni Gospod nas Isus Hristos, kome neka je slava i hvala, sa Ocem i Duhom Svetim vavek. A M I N.

Ascension of our Lord Jesus Christ

(Thursday 24/11 May 2012)

http://www.lectionarycentral.com/ascension/OrthodoxGleanings.html

Jesus did not live with his disciples after his resurrection as he had before his death. Filled with the glory of his divinity, he appeared at different times and places to his people, assuring them that it was he, truly alive in his risen and glorified body.

To them he presented himself alive after his passion by many proofs, appearing to them during forty days, and speaking of the Kingdom of God (Acts 1:3).
It should be noted that the time span of forty days is used many times in the Bible and signifies a temporal period of completeness and sufficiency (Gen 7:17; Ex 16:35, 24:18; Judg 3:11; 1 Sam 17:16; 1 Kg 19:8; Jon 3:4; Mt 4:2). On the fortieth day after his passover, Jesus ascended into heaven to be glorified on the right hand of God (Acts 1:9-11; Mk 16:19; Lk 24:51). The ascension of Christ is his final physical departure from this world after the resurrection. It is the formal completion of his mission in this world as the Messianic Saviour. It is his glorious return to the Father who had sent him into the world to accomplish the work that he had given him to do (Jn 17:4-5).

… and lifting his hands he blessed them. While blessing them, he parted from them and was carried up into heaven. And they returned to Jerusalem with great joy. … (Lk 24:51-52).
The Church's celebration of the ascension, as all such festal celebrations, is not merely the remembrance of an event in Christ's life. Indeed, the ascension itself is not to be understood as though it were simply the supernatural event of a man floating up and away into the skies. The holy scripture stresses Christ's physical departure and his glorification with God the Father, together with the great joy which his disciples had as they received the promise of the Holy Spirit who was to come to assure the Lord's presence with them, enabling them to be his witnesses to the ends of earth (Lk 24:48-53; Acts 1:8-11; Mt 28:20; Mk 16:16-14).

In the Church the believers in Christ celebrate these very same realities with the conviction that it is for them and for all men that Christ's departure from this world has taken place. The Lord leaves in order to be glorified with God the Father and to glorify us with himself. He goes in order to "prepare a place" for and to take us also into the blessedness of God s presence. He goes to open the way for all flesh into the "heavenly sanctuary … the Holy Place not made by hands" (see Hebrews 8-10). He goes in order send the Holy Spirit, who proceeds from the Father to bear witness to him and his gospel in the world, making him powerfully present in the lives of disciples.

The liturgical hymns of the feast of the Ascension sing of all of these things. The antiphonal verses of the Divine Liturgy are taken from Psalms 47, 48, and 49. The troparion of the feast which is sung at the small entrance is also used as the postÄcommunion hymn.

Thou hast ascended in glory O Christ our God, granting joy to Thy disciples by the promise of the Holy Spirit. Through the blessing they were assured that Thou art the Son of God, the Redeemer of the world! (Troparion).

When Thou didst fulfill the dispensation for our sake, and didst unite earth to heaven, Thou didst ascend in glory, 0 Christ our God, not being parted from those who love Thee, but remaining with them and crying: I am with you and no one will be against you! (Kontakion).