| Pozega: sa osmehom u devedeset prvo leto |
|
(photo: Biljana Tosic, info; Razumenka Markovic) POZEGA – SA OSMEHOM U DEVEDESET PRVO LETO
Poslednji vikend maja, ove 2010.godine, bio je poseban za porodice Tosic i Radosavljevic iz Pozege. Cana Tosic punila je devedest godina, pa su joj priredili malo slavlje. Retki su dogadjaji ove vrste. Srbijom vlada bela kuga, a ovo naroda sto ima, satrli su stresovi, hiperinflacije, ratovi, tumbanja… Kao sto nema male dece, tako je retko sresti i pravu starinu. A prava starina, zna se, to je onaj koji je zagazio bar u devetu deceniju zivota. Zato devedeseti rodjendan baka Cane zasluzuje pricu. Cana je, sto je najvaznije u njenim godinama, zdrava. Jos uvek brzo hoda, kao da je stalno u nekoj zurbi. Puna je planova i ideja, a sve sto radi radi to sa osmehom na licu. Lako je zakljuciti da ta hitrost u koraku i smeh nisu dali starosti da joj se priblizi. Na njenom licu se ne vidi duboka starost. Jovan Ducic je pisuci o starosti napisao da se u starosti prokazu na licu karakter i dusa covekova, kao sto se pokazu reljefi jednog brega tek u zimu kada izgubi sumu i potpuno ogoli. Ima lica koja sa godinama dobiju nesto mudracko. Canino lice ima bas to nesto mudracko. Na svako upuceno pitanje odgovorice kratko, stalozeno upucujuci savet, ali nenametljivo. O godinama, ni dobro, ni lose, samo da su joj se noge umorile. Na nasu dosetku od kuda tako brzo hoda ako su noge umorne, mudrica ce odgovoriti da nije jednostavno hoditi kroz zivot devedeset godina.
Niko nema onoliko godina koliko stvarno ima, vec onoliko koliko drugi osecaju te godine. U ovom slucaju, pred citaocima ove price prilazem i dokaze za tvrdnje da je starost ogledalo jer pokaze sta je covek bio u dusi celog svoga veka. Baka Cano, neka ti je sa srecom ovo leto, uz zelju da jos leta gazis, gazis i pregazis!
Foto – Biljana Tosic Tekst – Razumenka Markovic |
|||||





















Cana Tosic punila je devedest godina, pa su joj priredili malo slavlje. Retki su dogadjaji ove vrste. Srbijom vlada bela kuga, a ovo naroda sto ima, satrli su stresovi, hiperinflacije, ratovi, tumbanja… Kao sto nema male dece, tako je retko sresti i pravu starinu. Niko nema onoliko godina koliko stvarno ima, vec onoliko koliko drugi osecaju te godine. 




